ALEKSANDAR STANKOVIĆ je u 510. emisiji HTV-a 'Nedjeljom u 2' ugostio glumca Zlatka Viteza, varaždinskog glumca bez diplome, okićenog sa čak šest ordena, od Spomenice Domovinskog rata do Reda kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, petog po redu najvažnijega hrvatskog odličja koje se dodjeljuje samo važnim ministrima i državnicima Na početku razgovora Zlatko Vitez izjavljuje da je u životu ostvario sve što je zamislio, a da je htio, mogao je, kaže, biti i predsjednik države. Smatra da je i kao ministar kulture puno napravio. Zlatko Vitez svoj je društveni status izborio kao dugogodišnji vođa glumačke družine Histrion, što je ljeti, od 1975., držala pučke predstave po Hrvatskoj i Srbiji, a zatim i kao svojevrsna dvorska luda pokojnog predsjednika Tuđmana, čiji je bio i ministar kulture i savjetnik. Vitez je bio i predsjednik skupštine NK Dinama i šef glumačkog sindikata (koji se tradicionalno ničim ne bavi), pa je dakle naredao funkcija i više nego prosječan tranzicijski blefer. Kaže kako mu se čini da je naša politika razapeta, ili kako on kaže "raskrebečena", između Europske unije i svog naroda. Smatra da je u Tuđmanovo vrijeme bilo puno više demokracije nego danas. Tuđman je, kaže Vitez, bio jako obrazovan i cijenio je kulturu. Stanković ga je podsjetio i na njegovu poznatu izjavu o saboru kao kokošinjcu. Vitez je ispričao 'pravu istinu' o pozadini te izjave. Tuđman je tražio da se ne prenose sve sjednice Sabora jer su preduge i pomalo dosadne. HDZ-ovci, koji nisu znali da je to tražio sam Tuđman, tome su se tada usprotivili. Iziritiran njihovim protivljenjem on je samo citirao Matoša koji je nekadašnji Hrvatski sabor nazvao kokošinjcem. Hvali Milana Bandića kao odličnog gradonačelnika 'koji radi od jutra do mraka'. SDP ga, smatra Vitez, ne može smijeniti jer je suviše jak. Za Vladu Gotovca kaže da je ponajprije bio pjesnik, a ne političar, za razliku od Franje Tuđmana koji je bio pragmatičan i dugo se pripremao da jednoga dana preuzme ulogu predsjednika. Vitez ne prestaje hvaliti Tuđmana i kao predsjednika, i kao državnika, pa čak i vojskovođu, iako je prije nekoliko desetljeća smatrao da će upravo Gotovac biti prvi hrvatski predsjednik. Vitez smatra Radeta Šerbedžiju najboljim hrvatskim glumcem i svojim velikim prijateljem. Branio je, kaže, Šerbedžiju od čestih napada devedesetih godina. U Zlatka Viteza se osjećaj vlastite važnosti postupno razvio u agresivnu bahatost tako da u Zagrebu gotovo da i ne postoji kulturni djelatnik kojem Vitez barem jednom nije opsovao majku.