Stjepan Spajić „Rođo” (Divoševci, 7. travnja 1952. – Zagreb, 21. kolovoza 2004.) bio je hrvatski poduzetnik i predsjednik NK Hrvatski dragovoljac.

Životopis

1974. došao je u Zagreb, gdje se sprijateljio s Franjom Tuđmanom s kojim je 1989. bio među osnivačima HDZ-a. Bio je sudionik Domovinskog rata, a i nakon rata nastavio je raditi u Hrvatskoj vojsci. Odlikovan je Redom Nikole Šubića Zrinskog, a umirovljen je 1998. s činom brigadira.

Bio je uspješan poduzetnik koji je vodio mesnice Rođo, a ostao je zapamćen i kao predsjednik NK Hrvatski dragovoljac, na čije je čelo došao 1994. i ondje ostao do smrti. Veliku je važnost davao klubu, u čijim je prostorijama proveo mnoge radne i neradne dane, a ondje je i preminuo od zatajenja rada srca.

Najviše je ostao zapamćen po duhovitim izjavama u kojima je često kritizirao svoje igrače i osobe iz javnog života, osobito iz športa i politike. Bio je jedan od rijetkih Hrvata koji se vlastitim automobilom s hrvatskim registracijskim oznakama 1997. uputio u Beograd, na utakmicu između Partizana i Croatije (današnjeg Dinama). Na pitanje novinara kako se osjećao kad je cijeli stadion vikao „Ustaše, Ustaše!”, odgovorio je: „Odlično, cijeli stadion je navijao za nas!”.

Osim po nadimku Spajki, ostao je poznatiji po nadimku Rođo, kojeg je dobio jer su mu mnoge rečenice započinjale riječima „E moj rođo...”