Kad jednog dana prisjetim se svega
i svome srcu tiho kažem
spavaj, uzalud je bilo
pod svjetiljkom i pahuljama snijega
ja bit ću sama, sve će biti mirno.

I neću znati što se sa mnom zbiva
prolazit će neki ljudi
kraj mene kao da me nema.
(2x)

I čitav život bit će mi na dlanu
svi susreti, sva obećanja
tako mnogo mi smo htjeli
i samo pjesmu čujem dobro znanu
mi djetinjstvo smo naše u snu sreli.

Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim
u kasnoj noći ovaj stranac
koji odlazi bez riječi.
(2x)

A ide svome kraju ova zima
i blijeda zora već je blizu
u daljini grad se budi
ja moram dalje, uvijek nade ima
dok pokraj nas su prijatelji, ljudi.

Jer tako malo zapravo nam treba
cvijet na stolu, topla soba
i predah poslije duga puta.
(2x)

Kad jednog dana prisjetim se svega
i začudim se svome licu
što promijenilo se nije
kad pomislim na ono što nas čeka
i što se negdje u daljini krije.

Tko će mi u tom času snage dati
sam je čovjek kao slamka
što oluje nose.
(2x)