Razgovor s redateljem Krešom Golikom o poznatom hrvatskom glumcu Franji Majetiću.

Majetić, Franjo, hrvatski glumac (Zagreb, 26. II. 1923 – Varaždin, 29. XI. 1991). Profesionalnu karijeru započeo 1945. u Varaždinu. Nastupao u kazalištima diljem Hrvatske (Zadar, Bjelovar, Pula, Osijek) i u Banjoj Luci. Iako je često tumačio i dramske uloge (Hasanaga u Hasanaginici M. Ogrizovića; Ignjat Glembay u Gospodi Glembajevima M. Krleže; Frano i Niko u Ekvinociju I. Vojnovića; Otelo W. Shakespearea), najzapaženije domete ostvario je kao karakterni komičar u djelima Shakespearea (Falstaff i Pistol, Vesele žene Windsorske), Molièrea (Orgon, Tartuffe; Argan, Umišljeni bolesnik), C. Goldonija (Doktor Belanzoni, Lažac; Paron Furte, Ribarske svađe), M. Držića (Popiva i Dundo Maroje, Dundo Maroje; Skup) i B. Jonsona (Volpone) te u kajkavskom repertoaru (Vuksan Krznar, Matijaš Grabancijaš dijak T. Brezovačkoga; Grof Laslo, Mislibolesnik iliti Hipohondrijakuš) i smješnicama (Lovro Kalebić, Ljubovnici), a u antologijskoj predstavi Teatra u gostima Čaruga (I. Kušan) tumačio je Ardonjaka. Na filmu je prvi put nastupio 1970. kao malograđanin Franjo Šafranek u komediji Tko pjeva zlo ne misli K. Golika, kojom je stekao golemu popularnost; sličnu je ulogu glumio i u Vlakom prema jugu (1981) P. Krelje. Prepoznatljiva glasa i geste, izvorni je komičar i karakterni glumac koji je uglavnom nastupao u većim sporednim ulogama.